AnÄeo u ofsajdu Zoran FeriÄ

[ Pobierz całość w formacie PDF ]

koljena i sada su bili prisiljeni pokopati ga tako, bez ko~e. Odjednom su za%0ńuli detonacije. Ovdje u
podzemlju, to je bilo kao da zvuk dolazi odnekud odozdo, iz neke velike akusti%0ńne dvorane ispod njih.
U prostoriju su sada siala i dva %0ńovjeka u grobarskim uniformama. Jedan od njih nosio je bocu rakije. -
Gaaju toranj na Sljemenu - rekao je. - Evo, donio sam da se malo zgrijemo. Pru~io je bocu Ivanu i on
je potegnuo dobar gutljaj. Boca je kru~ila. U prvom krugu Nikova udovica je odbila, ali je, kad se boca i
po drugi puta pojavila u njenim rukama, nespretno ugurala %0ńitav grlić u usta, kao da uzima muaki ud, i
potegnula. To joj je izobli%0ńilo lice. S vremenom, rakija ih je sve oraspolo~ila. I udovicu. Alkohol se
nekako pomijeaao sa sedativima i ona je sada postala brbljava. Prvo je nesuvislo govorila o raznim
stvarima, a onda je spomenula rije%0ń "NADA". To je bilo povezano s dogaajima oko Nikove smrti. Tu
se krila nekakva tajna. Neato s tom smrću nije bilo kako treba. One ve%0ńeri kadje otputovao, pri%0ńalaje,
stavila je malu u krevet vrlo rano, nato%0ńila si veliki amaro i sjela pred televi-
zor. Osjećala se dobro. Kao ~ena u najboljim godinama koju je mu~, polako ali sigurno, prestajao varati
s drugim ~enama. Tko zna zaato se to tako dogaalo, ali dogaalo se. Ljudi u skloniatu, koji su
meusobno razgovarali, sada su utihnuli. %7ńena kojoj je poginuo mu~ nastavila je. Na televiziji je bila
neka serija, jedna od onih beskrajnih apanjolskih sapunica. Zaspala je. Oko deset nazvala ju je susjeda,
rekavai da pada kiaa i da pokupi rublje. To ju je razbudilo. Bilo joj je %0ńudno ato se Nik već nije javio iz
Ljubljane. Nikada do tamo nije vozio viae od dva sata. Mo~da nije %0ńula telefon, pomislila je, ali to nije
bilo uvjerljivo objaanjenje. Tada se po%0ńela brinuti. Nato%0ńila si je joa jedan amaro i pokuaavala se
skoncentrirati na nekakvu emisiju o piramidama. Piramide je, meutim, nisu mogle zainteresirati. Ona je
razmialjala o Niku. O tome koliko joj je boli nanio u ovih desetak godina braka. Pa i o tome koliko ga
voli baa takvog. Iz kućne apoteke izabrala je dvije ~ute tabletice za smirenje i zalila ih pićem. Sat kasnije
opet je nazvala susjeda. - Oprosti ato zovem tako kasno, ali nisi pokupila vea. Vanipljuati. Sada je već
bila luda od brige. Ma kakav bio, ili mo~da baa zato, Nik se sa svojih putovanja redovito javljao kući.
Ponekad bi u pozadini %0ńula zagonetne zvukove iz njegove hotelske sobe, kao stoje na primjer
rominjanje tuaa, ali se uvijekjavljao. Prvo je nazvala aogora. Ponekad se obi%0ńavao javljati i njemu. Radili
su na nekim zajedni%0ńkim poslovima. `ogor ju je pospanim glasom uvjeravao daje sve u redu, da mu se
valjda pokvario auto na ovoj kiaurini i da se nema otkudajaviti. Proalo je joa sat vremena i ona je straaila
nekoliko pića. Svako malo ulazila je u sobu svoje kćeri da bi je mogla gledati kako spava. To ju je
umirivalo. Neato kasnije nazvala je `onju. `onja je, otkako se rastala, ~ivjela u maleni iznaj-
mlj enom stanu u Novom Zagrebu. Ni ona nij e mogla zaspati pa su %0ńavrljale. Ogovarale su muakarce,
ak se i smijale. To kao daje bio neki predah, odmor usred brige. -Ne brini se-reklajoj je `onja na kraju
razgovorasve će biti u redu. U skloniatu, meutim, boca rakije i dalje je kru~ila. Nikova udovica povukla
j e nekoliko dobrih gutlj aj a, kao uostalom i one ve%0ńeri kadje poslije razgovora sa `onjom straaila joa
dva pića. U meuvremenu, telefonirao je aogor raspitujući se da li se Nik javio. Glas mu, ovaj put, nije
bio pospan i djelovao je nekako zabrinuto. To ju je u~asnulo. Znala je da se neato dogodilo. Brzo je
nazvala Ivana. Bojala se da će ga probuditi, alikodnjegajebilonekakvodruatvo: moglaje%0ńuti glazbu,
razgovor, smijeh. Bilo je oko jedan poslije ponoći. Bila je straano zabrinuta i zamolila ga da nazove
bolnice ili policiju. - Ja nemam snage - rekla je. Ivan, koji je oduvijek bio optimist, djelomi%0ńno ju je [ Pobierz całość w formacie PDF ]

Pokrewne